7. uskrsna nedjelja – B
Proteklih smo nedjelja slušali Isusove pozive apostolima da ostanu u njegovoj ljubavi, to jest da ostanu ucijepljeni u njega kao što su mladice ucijepljene na trs. U današnjem Evanđelju govori nam o istoj toj stvarnosti, ali na drugi način i iz drugog kuta. Naime, danas nam doziva u pamet onu konačnu poruku i istinu koja je bila sadržana u njegovu nauku. A ta istina glasi da sami od sebe nismo sposobni ni kadri ostati u njemu i njegovoj ljubavi, a još manje ostati u povezanosti s Ocem, nego nam je to dar njegove ljubavi i njegova spasenjskog djela.
Zato nam danas Crkva pred oči njegovu molitvu s posljednje večere koju nam u svom Evanđelju prenosi evanđelist Ivan. Isus moli Oca za svoje apostole i učenike da ih sačuva u svome imenu, te da mogu biti jedno. To je značilo da moli za njih, da sačuvaju bitno jedinstvo ljubavi, poput one ljubavi koja vlada među osobama Presvetoga Trojstva, koje sami od sebe nisu u stanju ni imati ni sačuvati. Upravo je navještaj i dar te ljubavi bio temeljni cilj Isusova dolaska na svijet i djela spasenja koje je izvršio mukom, smrću i uskrsnućem. Utjelovio se kako bi poučavao ljude zajedništvu s Bogom, kao što je i umro da bi im omogućio da pristupe Bogu i da ostanu u njemu. Tako je on ispunio iskonski Božje plan spasenja, koji je pretpostavlja neizmjernu Božju ljubav iz koje je proizišlo zauzimanje za čovjeka.

Odžak, 15-16. svibnja 2012.

U sklopu XV. dana sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata i poraća u odžačko - modričkom kraju u Odžaku će se 15. i 16. svibnja 2012. održati  Kolokvij pod nazivom: "Hrvatske žrtve i mučenici Drugog svjetskog rata u Vrhbosanskoj nadbiskupiji". Na ovaj Kolokvij Vinko kardinal Puljić, vrhbosanski nadbiskup pozvao je dekane vrhbosanske nadbiskupije te predstavnike redovničkih zajednica iz nadbiskupije sa ciljem da se nastavi rad na prikupljanju podataka o hrvatskim žrtvama u Drugom svjetskom ratu i poraću osobito među vjernicima laicima. Na Kolokviju će govoriti mons. dr. Mile Bogović, kao predsjednik Komisije za Hrvatski martirologij HBK i BK BiH te prof. dr. Jure Krišto, predstojnik Studija povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Potom bi dekani te predstavnici redovničkih zajednica kratko izvijestili o tome što je učinjeno u popisivanju žrtava iz Drugog svjetskog rata na području njihovih dekanata.

6. uskrsna nedjelja – B

Kad ljudi sklapaju prijateljstva s poznatima, uglednima i moćnicima ovoga svijeta, onda ih redovito nastoje pretvoriti u zemaljsku korist. Prijateljstva tako postaju prigoda da se i sami domognu položaja, radnog mjesta, određenih pogodnosti, što nam se može činiti vrlo logičnim, jer je normalno da učinimo uslugu i pomognemo najprije onima koji su nam najbliži. Međutim, ljudi najčešće ne znaju pronaći mjeru, te ne djeluju u okvirima zakonitog odnosa i puta, nego, što nije rijetkost, služe se i nezakonitim metodama. Zato određeni prijatelji služe da se bez rizika i nekažnjeno zaobilaze pravila, odredbe, zakoni, da se nekažnjeno radi zlo i provodi kriminal u društvu pokazujući svoju nadmoć, to jest iznoseći na vidjelo svu nemoć društvenih službi i poretka. No, ma koliko neko mogao biti ponosan na moć takvih prijatelja koji se bahate pred pravdom i poštenjem, ipak su to lažna prijateljstva koja se svode na sluganski odnos, jer u takvim prijateljstvima se služi prvenstveno interesu i koristoljublju. Zato prije ili poslije dođu na naplatu i pokaže se koliko su bila štetna.

5. uskrsna nedjelja – B

Gospodinovo govor u današnjem Evanđelju uvodi nas u dva ozbiljna problema koja se nameću svakom čovjeku, nudeći nam ujedno i svoje božansko rješenje. Kao ljudi, naime, borimo se u životu s prolaznošću i besplodnošću života. Gotovo da nema čovjeka, ma kako on bio lijen i neodgovoran, a da ne želi ostaviti iza sebe trag plodnosti i prepoznatljivi znak budućim naraštajima kao zalog sjećanja na svoje postojanje. Teško se mirimo, i to je dobro, sa jalovošću života i prolaznošću što nas nosi u ništavilo i zaborav. Život sanjamo, zamišljamo i želimo mnogo trajnijim i vrlo plodnim, pa bi svatko od nas htio uživati od njegovih plodova i drugima ostaviti obilje od kojeg i sami mogu živjeti i u kojem uživati. U tom smislu je vrlo znakovita aktivnost u zemaljskim ostvarenjima, pri čemu se trsimo ostaviti iza sebe djela po kojima će nas dugo pamtiti, što nam ostaje više utjeha nego jamstvo da će tako i biti. Ostvarenje planova i snova daje nam osjećaj da nismo bespomoćni u svijetu, nego da uspijevamo pobijediti strah od prolaznosti i neplodnosti.